Skip to content 
U praksi se prije sastav i/ili provjera ugovora od strane odvjetnika često gleda kao “nepotreban” trošak.
Međutim, događa se i da osoba više i ne želi potpisati ono što je prvotno mislila, nakon što odvjetnik obrazloži rizike i odgovornosti koje iz ugovora za nju proizlaze.
Zato prije potpisivanja ugovora – najvažnije pitanje ne bi smjelo biti “koliko sastav/provjera košta” već “što će se dogoditi ako stvari krenu krivo”?
I “koje će posljedice ugovor za mene imati”?
Osnovo pravni aspekti na temu: Kako provjeriti ugovor prije potpisivanja? – u nastavku:
Zašto uopće potpisivati ugovor?
U trenutku u kojem dvije osobe zaključuju ugovorni odnos – izvjesno je da su u “dobrim” odnosima.
Svaka od njih poklanja povjerenje onoj drugoj, nadajući se da će je suradnja dovesti do cilja kojeg je za sebe zamislila.
Tek se kasnije može dogoditi da se odnos “naruši” jer se kasni, ne izvršava, ne plaća, ne surađuje na prvotno dogovorni način, rezultati nisu očekivani …
U navedenim trenucima postaje važno što je i kako navedeno ugovoru.
Jer će upravno iz njegovih odredbi – vjerojatno biti moguće “pročitati” tko postupa u skladu s pravima i obvezama, a tko navedene “krši”?.
Stoga u nastavku teksta nekoliko napomena koje je dobro imati u vidu prilikom zaključivanja ugovora radi postavljanja pravih pitanja prije prihvaćanja obveza.
1. Važnost vremena
Događa se da poduzetne osobe odluke donose brzo “jer posao ne može čekati”.
I to je svakako pohvalno.
Međutim, kada je potrebno potpis staviti na papir – u pravilu je poželjno dobro provjeriti što se točno potpisuje.
Pisana riječ je trajna.
Ili bar trajnija od usmene.
I ugovor nije samo formalnost.
To je alat s kojim upravljamo rizikom, očekivanjima i odgovornostima.
Zato se prije sastava ugovora u pravilu ugovorne strane pita: “što očekuju” i “što su spremne dati”?
Međutim – u praksi se i prečesto događa da osobe nisu ni same sa sobom sigurne što točno žele, jer prethodno o navedenom nisu “zbilja” razmislile.
Umjesto toga – često imaju potpuno generaliziranu široku (i nerealnu) percepciju koristi koje će dobiti od druge strane.
Zato je kod sastava ugovora u pravilu preporuka jednostavno i određeno opisati žejljeni rezultat (npr. isporuka programa do 30. kolovoza 2026. uz mjesečno održavanje).
Jer ako nije jednostavno, ali određeno opisan zadani cilj – ugovor će gotovo izvjesno biti nejasan.
A iz nejasnoća u praksi nastaju sporovi.
Često se događa da već u ovom koraku osoba odstupa od prvotno zamišljene ideje ili koncepta ugovora.
Naime, pokaže se da je osobi važniji rok isporuke, nego cijena, ili je važnije da lako može raskinuti suradnju, nego kvaliteta samog rada.
Iz istog razloga – ugovor treba pratiti prioritete ugovornih strana, a ne obrnuto.
Upravo iz navedenog razloga su “obrasci” koji se primjenjuju u praksi ili ChatGPT rješenja – nedostatni.
Pogotovo ako osoba ne razumije koje riječ nose koju “pravnu težinu” ili ne zna dati uputu i/ili prekontrolirati “rad i rezultat” umjetne inteligencije.
2. Ab ovo: Tko je tko? Provjera informacija, ugovornih strana i ovlasti.
Premda zvuči banalno – puno problema u praksi nastaje jer je pogrešno navedeno ime i prezime, tvrtka, OIB, adresa, matični broj ili je potpisala osoba koja na isto nije ovlaštena ili nije više ovlaštena.
Zato je kod potpisivanja ugovora gotovo uvijek poželjno provesti detaljno istraživanje budućeg partnera.
Radi li se o fizičkoj osobi, obrtu ili direktoru tvrtke? I koje? Ima li tvrtka imovinu? Da li je d.o.o.? Ili j.d.o.o.? Da li istoj prijeti stečaj? Ili predstečaj?
Premda je nemoguće u potpunosti se zaštiti od prevara, istraživanje budućeg partnera unaprijed može samo značiti da je osoba posvećena i profesionalna u pristupu poslovanju.
3. Predmet ugovora: zna li se točno i može li se (kvaliteta) izmjeriti?
Mnogo sporova u poslovnim odnosima proizađe iz generaliziranih klauzula koje nisu mjerljive.
Npr. “izrada kvalitetnog rješenja”, “kontinuirana podrška”, “marketinške aktivnosti”, “razuman rok” …
Upravo iz navedenog razloga, u ugovore je svrhovito unijeti mjerila.
Što se isporučuje? U kojem formatu? Po kojim kriterijima se prihvaća? U kojim rokovima se očekuje isporuka? Što se događa ako se isporuka odbije?
Ili – ako se radi o uslugama – npr. koliko je revizija uključeno? Da li je podrška 24/7? Postoji li maksimalan broj sati? Što točno uključuje cijena? Prijevoz? Pristojbe?
4. "Mogu li platiti?"
Kod provjera cijena važno je imati na umu uključuje li ista poreze, troškove putovanja, licence, treće dobavljače ili “administrativne naknade”?
Ako se radi o satnicama – provjerava se tko odobrava sate i kako se izvještavaju.
Ako je predujam obvezan – provjerava se kada, kome i pod kojim uvjetima te kad se vraća, između ostalog.
Rokovi plaćanja također ne bi smjeli biti “kamen spoticanja”, već jasno definirani ili brojem dana/mjeseci/godina ili određenim datumima.
5. Rokovi, kašnjenja i - ugovorna kazna
Rokovi bez posljedica su – u pravilu – samo prazno slovo na papiru.
Zato je u određenim slučajevima moguće ugovoriti ugovornu kaznu.
No, što je ugovorna kazna?
I kada se može ugovoriti?
U bitnom, ugovaranjem ugovorne kazne – obvezuje se osoba koja “duguje” (u pravilu izvršenje određenog posla) osobi kojoj duguje platiti određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu, zakasni s njezinim ispunjenjem ili je neuredno ispuni.
Radi lakšeg razumijevanja – na primjeru:
Ugovorna kazna se u praksi često ugovora kod ugovora o građenju, gdje se izvođaču radova ostavlja rok do kojeg je radove dužan završiti. Ukoliko s istima kasni, nakon navedenog dana dužan je naručitelj/investitoru platiti npr. 0,2% ukupne ugovorene cijene radova za svaki započeti dan kašnjenja tj. ugovornu kaznu.
Međutim, u kontekstu ugovorne kazne biti je napomenuti da ista ne može biti ugovorena za novčane obveze.
Također – u praksi se često događa da je njezina visina ograničena.
Iz istog se razloga u slučaju ugovorne ugovorne kazne procjenjuje – kolika je visina iste i da li bi i manji poslovni propusti doveli do “neisplativosti” cijelog posla?
U istom je kontekstu rokova i kašnjenja važno napomenuti da se pažnja posvećuje i tzv. klauzulama “o promijenjenim okolnostima” i “višoj sili”.
I često – nije problem ako iste postoje, već koliko su široko definirane i u kojoj mjeri određuju – i da li određuju – “opravdanja” za kašnjenja.
6. Odgovornost ili "tko će platiti ako stvari krenu krivim smjerom?"
Upravo se pitanje odgovornosti u početku ugovornog odnosa često uzima kao “lako ćemo”.
Ali – upravo je na pitanje odgovornosti na kraju najteže odgovoriti.
I upravo se radi potrage za odgovorom na pitanje “tko je odgovoran?” pokreće većina sudskih sporova.
Uloga stručnog pravnog savjetnika zato je upravo ključna u pitanju odgovornosti (i rizika).
Jer istu nije moguće jednoznačno definirati – već u ugovoru u pravilu proizlazi iz brojnih odredbi (za obje ugovorne strane).
Ako ovo onda ono …. Ako ono onda tako …. Ako lijevo onda desno … Ako desno onda opet desno …
7. Raskid ili "kako izaći?"?
Opseg sigurnosti koju vam ugovor pruža često je usko povezan s odredama o raskidu ili otkazu istog.
Jer u praksi se događa da – ako jedna ugovorna strana ima odvjetnika ili osobu s pravnim znanjem s kojom surađuje – da izvjesno neće propustiti u “svoju korist” definirati odredbe o lakom ili lakšem “izlazu” iz ugovora za sebe.
Navedeno možda neće ni spomenuti drugoj strani.
Ako istovremeno druga strana nema stručnu pomoć – može se dogoditi da joj isto promakne. Često iz razloga koji je naveden u početku ovog članka – kad se ugovor zaključuje “dobri smo si” i “ne očekujemo probleme”.
Upravo se u ovim odredbama najčešće očitava “neravnoteža” između ugovornih strana, koju u određenim situacijama može prepoznati samo stručna osoba.
U svakom slučaju, u pravilu se pažnja kod odredi o raskidu/otkazu posvećuje i podacima/sredstvima. Što se (i kako) događa s informacija, dokumentacijom, programima, računima, pristupima ….
8. Vrlo česti raskol: intelektualno vlasništvo
Premda se u današnjoj – gotovo potpuno digitaliziranoj stvarnosti – često događa da poduzetnici misle “ako sam platio – moje je” – u praksi intelektualno vlasništvo mora biti jasno.
Ako se naručuje dizajn, kod, sadržaj, analitika ili strategija – ugovor treba reći tko je vlasnik rezultata i pod kojim uvjetima.
Ponekad je dovoljno imati široku licencu za korištenje, ponekad je potrebno napraviti prijenos prava.
Posebno ako želite dalje razvijati rješenje s drugim timom.
9. A ako završimo u sporu ...?
Ako ugovor predviđa sud u drugom gradu li državi ili arbitražu koja je skupa – to mijenja vaše realne mogućnosti.
Ponekad je to prihvatljivo ako je vrijednost poslovnog odnosa velika i međunarodna priroda suradnje opravdava takav okvir.
Ponekad nije, jer znate da spor nikad nećete voditi zbog troška.
Troškovi sporova u pravilu su veliki i u vremenskom i financijskom smislu.
Zato je u pravilu i za jednu i za drugu stranu na duge staze isplativije tražiti “mirno rješenje” i u istom smislu angažirati odgovarajuće stručnjake, ako je moguće.
Jer u današnjem svijetu – u kojem se priroda poslovanja mijenja iz dana u dan – posljednje što želite je ulaziti u sudske sporove koje će isto opteretiti na dugi rok.
Zaključno: Iako su "sitna slova" mogu nositi veliku "težinu"
Za sastav i potpisivanje ugovora je dobro ostaviti vrijeme koje će se navedenom posvetiti.
Prvo da se provjeri sva “poslovna logika” – predmet, cijena, rokovi, isporuke, isplativost …
Kada se navedeno utvrdi – tada i “pravna logika” odnosno – odgovornosti, rizici, povjerljivost, mjerodavno pravo, nadležnosti …
Jer ako je ugovor visoke vrijednosti, dugoročan, uključuje kritične procese (povjerljive informacije, isporuku bez koje staje proizvodnja, ključne klijente) ili sadrži osobno jamstvo, pravni pregled od strane stručne osobe se u pravilu isplati.
Ne zato što će “pronaći grešku u gramatici” nego – jer će predvidjeti moguće posljedice i predložiti pregovaračke alternative koje zadržavaju posao, ali smanjuju rizik.
Jer – na kraju, potpis nije samo formalnost.
To je trenutak kad osoba bira kakav rizik može nositi dok posao raste.
I – najbolji ugovor nije onaj “najstroži”, nego onaj koji štiti obje strane u realnim scenarijima i ostavlja prostor da suradnja funkcionira i kad stvari nisu idealne.
