Skip to content 
Prije čitanja: Kratka napomena o ograničenjima ovog teksta
Ovo je edukativan prikaz za poduzetnike i direktore, bez ulaska u sve posebne zakonske scenarije i bez procjena konkretnog slučaja.
U praksi – nijanse su presudne: iznosi, rokovi, komunikacija s vjerovnicima, interna dokumentacija, računovodstveni trag, točan sadržaj ugovora, pozornost “urednog i savjesnog gospodarstvenika” koja se ne/može dokazati …
VAŽNA NAPOMENA.: svi tekstovi na lucija.legal – premda je iste pisala pravnica s više godina iskustva – pisani su jednostavnim, razgovornim jezikom. Pravna je terminologija namjerno izostavljena radi lakšeg razumijevanja, a određeni su pravni instituti vrlo pojednostavljeno opisani – iako je njihov smisao zadržan. Svi su tekstovi i primjeri dani su u svrhu edukacije čitatelja i informiranja javnosti. Ni jedan tekst ne sadrži individualizirani ni specifični pravni savjet. Za rješavanje konkretnih pravnih pitanja izričito se savjetuje konzultiranje s vašim odvjetnikom.
Zašto d.o.o. ne isključuje uvijek osobnu odgovornost?
Premda se u pravilu mnoga društva osnivaju upravo kako članovi društva (i direktori) ne bi odgovarali za obveze društva osobno (i osobnom imovinom) – postojanje d.o.o. nije “apsolutna” zaštita za svaku situaciju.
Naime, Zakonom o trgovačkim društvima i drugim zakonima – propisane su iznimke koje uvode mogućnost da članovi društva (tj. nositelji poslovnih udjela) i direktori odgovaraju i vlastitom imovinom za obveze društva.
Upravo iz navedenog razloga je korisno znati više o odgovornosti direktora d.o.o. – pogotovo ako osoba jest direktor.
Ili ako se sumnja na malverzacije koje određeni direktor provodi, a koje društvu/vjerovnicima ili nekom trećem nanose štetu i/ili bi je mogle nanijeti.
Što znači "ograničena odgovornost" i gdje se često griješi?
Osnovna logika društva s ograničenom odgovornošću je jednostavna: za obveze društva primarno odgovara društvo svojom imovinom.
To je ono što poduzetnicima daje predvidljivost i prostor za “manevar” .
Na isti način mogu planirati rizike unutar okvira poslovanja.
Kad tako ne bi bilo – vjerujem da bi rijetko bi tko imao hrabrosti povući ozbiljne poslovne poteze ili se upustiti u rizične investicije.
Međutim – greške se događaju kad se ideja o “ograničenoj odgovornosti” preobrazi u uvjerenje da je direktor (ili član društva) nedodirljiv, a njegova osobna imovina “potpuno” zaštićena.
Jer nije tako.
Naime, direktor je organ društva (uprava) i osoba koja zastupa društvo “prema van”, donosi odluke, potpisuje ugovore s trećim osobama i/ili društvima, vodi poslovanje i ima zakonske obveze u okvirima kojih je dužan djelovati.
Kad se odluke donose nepažljivo ili namjerno pogrešno – bez dokumentacije ili protivno propisima, odgovornost se može preliti na direktora.
Zato je za one koji žele djelovati kao “uredni i savjesni gospodarstvenici” (što je standard koji ZTD) propisuje – realan cilj znati i razumjeti gdje su granice i uskladiti poslovanje sa zakonskim okvirima unutar istih granica.
Odgovornost direktora d.o.o. objašnjenje: dvije razine koje je potrebno razlikovati
Kad se govori o odgovornosti direktora, možemo razmišljati u dvije „razine“.
Prva “razina” je odgovornost direktora prema društvu.
To je unutarnja priča: da li je osoba vodila poslove pažnjom “urednog i savjesnog gospodarstvenika”, da li je štitila interes društva, da li je čuvala poslovne tajne, donosila odluke informirano i bez sukoba interesa?
Ako društvu nastane šteta zbog propusta direktora, društvo (ili stečajni upravitelj, ili članovi) ili vjerovnici u određenim slučajevima mogu tražiti da se utvrdi odgovornost direktora za štetu.
U slučaju sudskog spora – radi naknade štete društvu – u pravilu će upravo direktor morati biti taj koji će dokazati da je prilikom poduzimanja te “navodno štetne” primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.
Odnosno – morati će dokazati da nije postupio protivno:
“obvezama o načinu vođenja poslova društva jer je pri donošenju poduzetničke odluke na temelju primjerenih informacija razumno pretpostavio da djeluje za dobrobit društva”.
Posebno čl. 252. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima propisuje i devet slučajeva u kojima direktori mogu biti “naročito odgovorni za štetu”.
Druga “razina” je osobna odgovornost direktora prema trećima ili državi.
U navedenom se smislu često spominje i navod: “proboja pravne osobnosti”.
Premda je “proboj pravne osobnosti” u zakonu rezerviran za primjenu na članove društva – u sudskoj praksi se događa da se primjenjuje i na direktore koji miješaju imovinu društva s vlastitom, izvlače imovinu, oštećuju vjerovnike…
U svakom slučaju – ako se dokaže “proboj pravne osobnosti” član društva i/ili direktor može odgovarati osobnom imovinom za obveze društva.
Međutim – za napomenuti je i da osobna odgovornost može za direktora nastati i uslijed kršenja drugih zakona i propisa (npr. stečajnog zakona ako u roku ne podnese prijedlog za pokretanje stečaja, za sudski registar iznosi netočne informacije, u određenim slučajevima kod obračuna poreza ili temeljem počinjenja kaznenog ili prekršajnog djela)….
Što se najčešće događa u praksi? - 5 scenarija
Ne postoji jedna rečenica koja pokriva sve slučajeve jer „ovisno o okolnostima“ ovdje nije “prazna fraza” nego stvarnost.
Ipak, u praksi se vrlo često vidljvi sljedeći scenariji:
- Direktor potpisuje obveze koje društvo objektivno ne može podnijeti, a pri navedenom ne poduzima korake da spriječi štetu drugima (najčešće vjerovnicima društva). I nije problem u činjenici da posao ponekad ide loše – problem je kad se kontinuirano ignoriraju signali, gomilaju obveze i stvara dojam “normalnog” poslovanja dok se zna (ili se moralo znati) da je društvo u ozbiljnim poteškoćama.
- Kada se zanemaruju zakonske obveze koje nisu „proizvoljne“ – primjerice u području poreza, doprinosa i obračuna plaća. Premda poduzetnici često sve navedeno prepuste „računovodstvu“ – isto je je razumljivo operativno, ali pravno ne briše odgovornost uprave. Ako dokumentacija, odluke i isplate nisu postavljene kako treba, direktor je taj koji će trebati objasniti zašto.
- Kada se “miješa” imovina društva i privatna imovina direktora ili članova. To nije samo „estetika” – nego konkretan problem. Ako se poslovni račun koristi kao privatni, ako se troškovi ne dokumentiraju, ako se pozajmice vode usmeno, ili ako se imovina izvlači bez jasne osnove, stvara se “plodno tlo” za odgovornost i sporove – i prema društvu i prema vjerovnicima.
- Sukob interesa i transakcije „sam sa sobom“ (ili s povezanim osobama) bez pravilnog postupka i dokumentiranog traga. Nije zabranjeno poslovati s povezanim društvima ili članovima, ali je zabranjeno raditi to netransparentno i na štetu društva ili vjerovnika.
- Propusti urednog vođenja poslovnih knjiga i čuvanja dokumentacije. Premda zvuči administrativno – posljedice su vrlo konkretne. Ako direktor nema uredan trag odluka, ponuda, narudžbi, primopredaja i odobrenja – direktor se izlaže kasnijoj mogućnoj procjeni osobne odgovornosti (od strane društva/vjerovnika/državnih tijela/trećih osoba).
Kako se direktor može zaštiti bez da usporava poslovanje?
Najbolja zaštita svakako nije „ne raditi ništa“, nego standardizirati način donošenja odluka i potpisivanja.
Kad je postupak temeljit i dobro promišljen – direktor ne mora svaki put “izmišljati kotač”, a ima kontrolu.
Na primjer – može se uvesti pravilo da se za veće obveze (po iznosu ili riziku) radi kratka interna bilješka: što se kupuje, zašto, koji su rizici, tko je provjerio dobavljača, koji su ključni uvjeti.
Nije potreban roman – ponekad je dovoljno pola stranice koja može podsjetiti osobu na događanja od prije pola godine ili dvije godine. Cilj je imati pisani trag razumnog promišljanja u slučaju problema, spora ili inspekcija.
Ujedno, u praksi se ne pokazuje profesionalnim oslanjati na „standardni ugovor“ druge strane bez pregleda / analize / dopuna / izmjena.
Standardni ugovor je standardan za onoga tko je isti napisao.
Pa ipak – u brzini se događa da se nepromišljeno prihvate klauzule o jednostranim izmjenama, automatskim produljenjima, nerazmjernim ugovornim kaznama ili preširokim jamstvima, a da se to shvati tek mjesecima poslije kad dođe do pitanja / troškova / problema / spora….
Nadalje, u ugovorima se posebna pažnja posvećuje svim ugovornim klauzulama, jer se “osobna odgovornost direktora” i klauzule tipa: “solidarna odgovornost”, “odgovora kao jamac platac” mogu činiti kao “uobičajene” – premda nisu.
Također, u krizama likvidnosti ne pokazuje se učinkovitim čekati da društvo brojke pregaze. Ako se kasni s plaćanjima, ako se društvo oslanja na stalne odgode – to je trenutak za hladnu analizu i plan.
Koje obveze su prioritet?
Koje ugovore treba izmijeniti ili raskinuti?
Postoji li potreba za restrukturiranjem i koje su zakonske dužnosti direktora?
U krizama likvidnosti je brzina važna, ali ne brzina potpisivanja – nego brzina postavljanja strategije.
U svakom slučaju – u praksi je potrebno pisano urediti odnose unutar društva: odluke članova, ovlasti direktora, pravilnici o radu, mogućnost pozajmica, korištenje imovine, isplate dobiti…
Kad su pravila jasna – manje je prostora za kasnije nejasnoće, sporove ili kazne.
Što očekivati ako se ipak dogodi sudski spor ili upravni nadzor?
Kod sudskih sporova ili upravnog nadzora – u pravilu prednost ima strana koju konzistentnu priču može potkrijepiti materijalnim dokazima.
U praksi se ne traži “besprijekornost”, ali dokazivost navoda za koje se tvrdi da su istiniti – puno se puta pokaže presudnom.
U svakom slučaju – važno je napomenuti i da se u pravilu odgovornost direktora rijetko procjenjuje kroz jednu izoliranu radnju.
Jer nije svaka pogrešna poslovna odluka automatski i povreda dužnosti. Pogotovo jer je općepoznato da poslovanje uključuje rizik.
Međutim – razliku će svakako činiti ponašanje prilikom upravljanja poslovanjem u cjelini:
Jesu li se pratile financije? Da li se reagiralo kod problema, da li se se vodile evidencije, da li se pokušala smanjiti štetu, ima li neopravdanih i nelogičnih “suradnji” bez rezultata? Da li se jednako postupa prema vjerovnicima?
Zrelost direktora ne vidi se kroz broj problema koje je “uspio sanirati”, već po tome koliko ih uspio spriječiti mirnim, urednim potezima dok za to još ima manevarskog prostora.
