Skip to content 
Izvanredni se otkaz može činiti najbržim i najefektivnijim rješenjem za poslodavca kada radnik napravi ozbiljan propust ili povredu radnih obveza.
Međutim, pravna narav ovog instituta nalaže izniman oprez.
Naime, izvanredni otkaz – kao najstroža mjera u radnim odnosima – u sudskom postupku podliježe rigoroznoj provjeri.
I događa se da ono što u trenutku ljutnje ili nezadovoljstva izgleda kao “logičan korak” na sudu moguće dobiva sasvim drugačiji epilog.
Drugim riječima, pogrešna procjena poslodavca u odnosu na “opravdanost” izvanrednog otkaza može kasnije prouzrokovati znatne financijske i operativne terete za čitavo poslovanje.
Dok su primjeri iz sudske prakse o opravdanosti izvanrednog otkaza detaljnije obrađeni u prethodnom članku, ovaj je tekst fokusiran na drugu stranu medalje.
Naime, cilj je analizirati najčešće financijske i operativne posljedice koje nastaju za poslodavca u situacijama kada radnik sudskim putem uspije dokazati da je otkaz bio nedopušten.
Fiktivni primjer: Kako može započeti radni spor u Hrvatskoj?
Dakle, na fiktivnom primjeru:
Poslodavac uruči radnici izvanredni otkaz zbog toga što se npr. nije na poslu pojavila tri dana bez obrazloženja.
Zbog njezina odsustva propušten je rok o kojem je trebala voditi brigu i posljedično je klijentu nastala šteta.
Poslodavac radnici uruči izvanredni otkaz ugovora o radu.
Radnica podnosi zahtjev za zaštitu prava pred poslodavcem (koji mora podnijeti u roku od 15 dana od dana saznanja za povredu iz radnog odnosa. U ovom slučaju dan saznanja bi bi dan kada je radnici otkaz uručen).
Isto je propisano čl. 133. st. 1. važećeg Zakona o radu (veljača 2026.).
Poslodavac na navedeni zahtjev mora odgovoriti u roku od 15 dana.
Ako ne odgovori ili ne udovolji zahtjevu radnice – radnica može u roku od daljnjih 15 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu.
Na sudu, radnica će zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava.
U slučaju izvanrednog otkaza u pravilu će se najčešće raditi o tužbi radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.
Radni sporovi u Hrvatskoj: 3 razloga zašto je poznavanje sudske prakse nezamjenjivo?
PRVO: Sudski sporovi se u pravilu u hrvatskoj ne odvijaju brzo
Premda su radni sporovi zakonom određeni kao “hitni” i ima iznimaka – oni zbilja realno znaju trajati dvije, tri, pet godina ili čak i dulje.
Upravo ta dugotrajnost postaje najveći financijski neprijatelj poslodavca ako spor izgubi.
Drugo: Teret dokaza u radnom sporu - najveći izazov za poslodavce
Kada radnik podnese tužbu radi nedopuštenosti otkaza, sud (u pravilu) ne traži od radnika da dokazuje svoje “odgovorno obavljanje radnih dužnosti”.
S druge strane – poslodavac je taj koji mora dokazati da je radnik počinio upravo onu tešku povredu koja je navedena kao razlog otkaza.
I upravo navedena obveza dokazivanja uzrokuje stvarne probleme i poteškoće u praksi.
Naime, često se dogodi da poslodavac “zna” što se dogodilo, ali to ne može potkrijepiti vrstama dokaza koji su sudu prihvatljivi.
Drugim riječima, bez precizne evidencije radnog vremena, jasnih pisanih tragova ili svjedoka koji su spremni potvrditi navode, izvanredni otkaz stajati će na “staklenim nogama”.
TREĆE: Ekonomski aspekt spora ili zašto radnici lako donose odluku o tužbi?
Jedan od ključnih faktora koji motiviraju radnike na pokretanje radnih sporova jest predvidljivost i relativno niski trošak odvjetničkog zastupanja u početnim fazama postupka.
Dok su drugi građanski sporovi vezani uz visoku vrijednost predmeta spora (što podiže cijenu svake radnje), sporovi radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza tretiraju se specifično prema Odvjetničkoj tarifi.
Za radnika to u pravilu znači da je „ulaznica“ u sudski proces cjenovno pristupačna. S druge strane, potencijalni dobitak za radnika je nerazmjerno velik u odnosu na uloženi trošak.
Naime, postoji mali inicijalni rizik: Ako radnik izgubi spor, troškovi koje mora nadoknaditi poslodavcu (ako ga je zastupao odvjetnik) obično su fiksni i limitirani odvjetničkom tarifom za tu vrstu spora.
S druge strane, postoji visoka potencijalna “dobit”: U slučaju “pobjede”, radnik ostvaruje pravo na isplatu svih plaća za nekoliko godina unazad, doprinose, kamate i troškove postupka.
Upravo zbog ovakve strukture odvjetničkih troškova koja na određeni način – štite radnika i prava radnika – radnik se nalazi u poziciji u kojoj „ima malo za izgubiti, a mnogo za dobiti“.
Pogrešna je zato pretpostavka mnogih poslodavaca na koju nailazimo u odvjetničkoj praski da radnik “neće imati sredstava” za dugotrajno suđenje.
Drugim riječima, ova asimetrija stavlja poslodavca u nezavidan položaj tijekom trajanja čitavog (dugotrajnog) trajanja radnog spora jer:
- dok radnik “riskira” fiksni iznos odvjetničkih troškova postupka u slučaju “gubitka” spora
- poslodavac svakim danom trajanja spora riskira akumulaciju duga u visini mjesečnih plaća koje će, u slučaju “poraza”, morati isplatiti odjednom.
Analiza za poslodavca 5 najtežih posljedica gubitka radnog spora: "radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza"
Ako sud proglasi (izvanredni) otkaz nedopuštenim, poslodavac se – u pravilu – suočava s posljedicama koje često nije prvotno očekivao ili nije za iste znao.
I to redom:
Povratak radnika na posao: Sud može naložiti da se radnik vrati na svoje radno mjesto. Nakon višegodišnjeg suđenja i kolega koji su sudjelovali u postupku kao “svjedoci” takav će povratak nužno biti psihološki i strateški izazovan za cijeli tim i radnu atmosferu. Također – postaviti će se pitanja povjerenja u radnika.
Isplata svih zaostalih plaća: Ovo je često najteža stavka. U određenim slučajevima, sud može naložiti poslodavcu isplatu radniku svih plaće koje bi on primio da je radio – i to za cijelo vrijeme trajanja spora (npr. 48 mjeseci unazad) uz pripadajuće zatezne kamate.
Plaćanje doprinosa i poreza: Ujedno – država “ne oprašta” svoj dio. Uz neto plaće radniku, poslodavac mora retroaktivno uplatiti i sve doprinose, troškove druge stavke koje se podrazumijevaju za određeno radno mjesto.
Sudska naknada štete: Ako se radnik ne želi vratiti na posao, u određenim slučajevima – sud istom može dosuditi odštetu u iznosu od tri pa čak do osam mjesečnih plaća.
Troškovi postupka: Poslodavac koji izgubi spor plaća i troškove radnikovog odvjetnika, kao i troškove vještačenja i sudskih pristojbi i sve s postupkom povezane troškove (uviđaje, dolazak svjedoka itd.)
Da li i je izvanredni otkaz doista najučinkovitije rješenje?
Vrlo često nije – upravo zato što podrazumijeva izvjesnu razinu vrlo visokog rizika o kojem mnogi poslodavci krenu razmišljati tek kada prime prvu tužbu.
No, u tom je trenutku na određeni način “već kasno”.
Da zaključimo – pravna sigurnost pri raskidu radnih odnosa ne bi smjela biti prepuštena slučajnim okolnostima ili “emocijama trenutka”.
Pogotovo ako se radi o izvanrednom otkazu. Izvanredni otkaz bi trebao biti zadnja opcija, rezervirana za situacije koje su na sudu nedvojbeno i vrlo lako dokazive.
Više o “opravdanim razlozima za izvanredni otkaz” iz sudske prakse – u ovom članku.
