Skip to content 
Obavijest o početku poreznog nadzora kod mnogih direktora izaziva nelagodu – a nerijetko i pomalo strepnje. Međutim, porezni nadzor nije kazna niti presuda, nego zakonom uređen postupak s jasnim fazama, rokovima i „pravilima igre“.
Upravo zato poznavanje tijeka nadzora poreznom obvezniku daje znatnu prednost – jer se pravodobno i pripremljeno postupanje u praksi nerijetko pokazuje presudnim.
U nastavku slijedi prikaz ključnih faza poreznog nadzora, onako kako ih uređuje Opći porezni zakon na dan sastava ove objave – 1. lipnja 2026. godine.
VAŽNA NAPOMENA.: svi tekstovi na lucija.legal – premda je iste pisala odvjetnica s više godina iskustva – pisani su jednostavnim, razgovornim jezikom. Pravna je terminologija namjerno izostavljena radi lakšeg razumijevanja, a određeni su pravni instituti vrlo pojednostavljeno opisani – iako je njihov smisao zadržan. Svi su tekstovi i primjeri dani su u svrhu edukacije čitatelja i informiranja javnosti. Ni jedan tekst ne sadrži individualizirani ni specifični pravni savjet. Za rješavanje konkretnih pravnih pitanja izričito se savjetuje konzultiranje s vašim odvjetnikom.
Što je zapravo porezni nadzor i tko ga provodi?
Porezni nadzor dio je porezno-pravnog odnosa u kojem u pravilu Porezna uprava – a u određenim slučajevima i Carinska uprava – provode postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje. Drugim riječima, ispituje se je li porezni obveznik prijavio i platio porez u zakonom propisanoj visini.
Sam nadzor obavljaju porezni revizori, porezni inspektori i drugi za to ovlašteni državni službenici.
Da li je moguće utjecati na početak poreznog nazdora?
U pravilu – ne.
Odluku o tome kod kojeg će se obveznika provoditi nadzor donosi isključivo porezno tijelo, i to na temelju procjene rizika te porezne snage obveznika.
U svakom slučaju – u praksi se u pravilu radi o “većim” poreznim obveznicima, kao i s istima povezanim pravnim ili fizičkim osobama.
Što porezni nadzor može obuhvatiti i koliko „unatrag“ seže?
Predmet nadzora može biti jedna ili više vrsta poreza, ali i sve činjenice bitne za oporezivanje – knjigovodstvene isprave, evidencije, poslovni događaji i drugi podaci.
U pravilu, kod trgovačkih društava porezni će nadzor obuhvatiti i odnose između društva i njegovih članova te direktora, kao i odnose društva s osobama povezanim s direktorom te članovima (vrlo često članovima obitelji).
Što se vremenskog dosega tiče, porezni nadzor u pravilu može započeti u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze.
Međutim, za određene situacije – primjerice kod sumnje na poreznu prijevaru ili kod prekograničnih transakcija ili kod postojanja osnovane sumnje za primanja mita, davanja mita, trgovanja utjecajem – taj je doseg i dulji.
Obavijest o poreznom nadzoru – prvi korak koji poduzima službena osoba
Porezni nadzor, u pravilu, počinje dostavom obavijesti o poreznom nadzoru. Ta obavijest poreznom obvezniku mora biti dostavljena najkasnije osam dana prije početka nadzora.
Iznimno, ova obavijest može i izostati – i to onda kada porezno tijelo koje provodi porezni nadzor procjeni da bi prethodna najava ugrozila samu svrhu nadzora.
Obavijest o poreznom nadzoru se uvijek izdaje u pisanom obliku i mora sadržavati niz obveznih podataka: naziv poreznog tijela i datum, ime odnosno naziv obveznika, pravni temelj, predmet i razdoblje nadzora, datum početka te upozorenje na obvezu sudjelovanja i posljedice ometanja postupka.
DOBRO JE ZNATI: dobrovoljni ispravak porezne prijave moguć je samo do dostave obavijesti o početku nadzora. Drugim riječima, dolaskom obavijesti ta se „vrata“ u pravilu zatvaraju. Iznimno, ispravak je tijekom nadzora moguć, ali samo na poziv poreznog tijela. Upravo zato dokumentaciju valja pregledati bez odgode.
Kako teče sam porezni nadzor?
Na samom početku službena se osoba mora predstaviti i predočiti službenu iskaznicu.
Porezni nadzor se, barem prema slovu zakona – tj. temelji na obvezi utvrđivanja materijalne istine, odnosno službena bi osoba treba obavljati isti jednako pažljivo u oba smjera – kako u pogledu činjenica koje idu na štetu poreznog obveznika, tako i onih koje mu idu u korist.
U praksi se porezni nadzor najčešće obavlja u sjedištu društva, pri čemu je obveznik dužan osigurati odgovarajući prostor i potrebna pomagala.
Ali vrlo često – ako prikladnog prostora nema, nadzor se obavlja u službenim prostorijama poreznog tijela. U svakom slučaju, ovlaštena osoba ima pravo ući u poslovne prostorije i pregledati ih, a nadzor se u pravilu obavlja tijekom uobičajenoga radnog vremena.
Koje obveze, a koja prava ima porezni obveznik u tijeku poreznog nadzora?
Tijekom nadzora porezni obveznik dužan je sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja – davati obavijesti, predočavati poslovne knjige i dokumentaciju ili imenovati osobu koja će to činiti u njegovo ime, o čemu je porezno tijelo dužan obavijestiti najkasnije do datuma početka nadzora.
Pritom teret dokaza nije jednostran: u pravilu – porezno tijelo dokazuje činjenice koje porez utemeljuju, dok obveznik dokazuje činjenice koje porez smanjuju ili ukidaju.
Upravo iz navedenog razloga uredna i potpuna knjigovodstvena i druga dokumentacija nerijetko presudno utječu na ishod poreznog nadzora.
S druge strane, važno je napomenuti da porezni obveznik ima pravo na očitovanje o činjenicama bitnima za donošenje poreznog akta, kao i pravo da ga tijekom postupka zastupa opunomoćenik.
Naime, i sam zakon izrijekom propisuje da se kod nadzora osoba koje obavljaju registriranu djelatnost opunomoćenik može biti „stručna osoba iz redova odvjetnika ili poreznih savjetnika“.
Premda uz prakse proizlazi da nadzirani porezni obveznici za opunomoćenikom posežu “u posljednji trenutak” – mnogo se pogrešnih koraka može izbjeći ako se stručna osoba angažira pravodobno – odnosno – što je moguće prije u tijeku samog nadzora.
Razlog tomu leži upravo u složenosti i kompleksnosti poreznih postupaka – u kojima se isprepliće bezbroj pravnih, financijskih i osobnih činjenica.
Što ako službena osoba posumnja na nešto ozbiljnije?
U svakom slučaju – valja uzeti u obzir i mogućnost da nadzor može poprimiti ozbiljniji tijek. Naime, ako se tijekom postupka pojavi sumnja da je počinjeno kazneno djelo ili prekršaj, porezno je tijelo dužno podnijeti prijavu nadležnom tijelu.
U pojedinim, težim slučajevima moguća je i mjera zabrane rada, koja može trajati od osam dana do šest mjeseci. Zbog svega navedenog suradnju u nadzoru ne bi trebalo shvaćati olako.
Zaključni razgovor – prilika koju ne treba propustiti
Prije sastavljanja zapisnika o provedenom poreznom nadzoru, u pravilu se obavlja zaključni razgovor s poreznim obveznikom.
Na tom se razgovoru raspravljaju sporne činjenice, pravne ocjene i njihovi učinci na utvrđivanje porezne obveze. Riječ je, dakle, o stvarnoj prilici da obveznik iznese svoje argumente prije nego što nepravilnosti budu zabilježene.
Ujedno, prilika je to za poreznog obveznika da sazna za većinu činjenica na kojima službene osobe temelje svoje odluke (najčešće o novoutvrđenim poreznim obvezama) – što može iznimno koristiti u pripremi za kasniji sastav prigovora na zapisnik i pravovremenom prikupljanju dokumentacije koja će se uz prigovor priložiti. Naime, za sastav samog prigovora – rokovi su relativno kratki (5-20 dana).
Zaključni se razgovor se, doduše, neće održati u svim slučajevima.
Zapisnik i prigovor – ključne točke poreznog nadzora
O obavljenom poreznom nadzoru službena osoba sastavlja, u pravilu, iznimno opsežno iscrpan zapisnik, u kojem se opisuju utvrđene nepravilnosti, a koji se dostavlja u elektronički pretinac poreznog obveznika.
Na sadržaj zapisnika obveznik ima pravo podnijeti prigovor, i to u roku koji ne može biti kraći od pet ni dulji od dvadeset dana, računajući od primitka zapisnika.
Upravo je prigovor, u praksi, jedna od ključnih točaka “obrane” poreznog obveznika. Naime, u njemu se iznose činjenice i dokazi, a iznošenje novih činjenica može dovesti i do sastavljanja dopunskog zapisnika. Obveznik se, doduše, prava na prigovor može i odreći – ali istoj odluci valja pristupiti s osobitim oprezom.
Što slijedi – porezno rješenje i pravni lijekovi
Na temelju činjenica utvrđenih u zapisniku (i eventualnom dopunskom zapisniku) donosi se porezno rješenje.
Ako pak nepravilnosti nisu utvrđene, postupak se obustavlja.
Protiv poreznog rješenja moguće je podnijeti žalbu, i to u roku od trideset dana od primitka rješenja.
Žalba u pravilu odgađa izvršenje rješenja, no iznimke postoje – pa je uputu o pravnom lijeku, koju rješenje obvezno sadrži, uvijek nužno pažljivo pročitati.
O žalbi protiv poreznog rješenja koji je donijelo prvostupanjsko porezno tijelo odlučuje nadležno drugostupanjsko porezno tijelo određeno zakonom.
Nakon odluke drugostupanjskog tijela o žalbi otvara se i mogućnost pokretanja upravnog spora.
Postoji li prostor za nagodbu?
Postoji. Naime, za novoutvrđene obveze iz nadzora zakon predviđa i mogućnost porezne nagodbe, koja se može sklopiti najkasnije do uručenja zapisnika o obavljenom nadzoru.
Nagodbom se, pod propisanim uvjetima, mogu smanjiti zatezne kamate – no uvjet su u pravilu vrlo strogi – prihvaćanje novoutvrđene obveze i odricanje od pravnih lijekova. Stoga porezna nagodba nije univerzalno rješenje, već odluku o njoj valja procijeniti za svaki slučaj zasebno.
ZAKLJUČNO
Porezni nadzor, dakle, nije događaj pred kojim je poduzetnik bespomoćan.
Riječ je o postupku s predvidljivim tijekom, ali i s nizom kratkih i obvezujućih rokova u kojima pogrešan ili zakašnjeli korak zna ostaviti trajne posljedice.
Upravo zato se obavijesti o nadzoru ne preporučuje pristupati ni s panikom ni s olakim odmahivanjem rukom – nego mirno, pripremljeno i, ako okolnosti to traže, uz pravodobnu stručnu pomoć.
